Zaraza dječjim glistama vrlo je čest problem dječje dobi u čitavom svijetu, no simptomi su u većini slučajeva vrlo blagi, a liječenju se moraju podvrgnuti svi članovi obitelji ili kolektiva.

Dječje gliste su jedan od najvećih nametnika čovjeka. Uz to, one su i najrasprostranjeniji ljudski nametnici uopće. Ovi paraziti nisu, kao što se to obično misli, karakteristični samo za udaljena i siromašna područja svijeta sa niskim higijenskim standardom; one su znatno raširenije i predstavljaju važan zdravstveni problem i u bogatim društvima širom svijeta.

Zaraza dječjim glistama nastaje ako se progutaju zrela jajašca, iako kod nekih vrsta zaraza može nastati i prodorom uzročnika kroz kožu. Nakon ulaska u čovjekov organizam, ličinke putuju kroz tijelo do konačnog mjesta prebivanja što je uglavnom tanko ili debelo crijevo. Pri njihovom prolasku dolazi do povećanja broja eozinofilnih krvnih stanica u perifernoj krvi i tkivima jer su te krvne stanice zadužene za uništavanje parazita u čovjekovom organizmu.

Rizična skupina su uglavnom djeca, posebice ona koja borave u većim kolektivima. U uzrastu od 1,5 do 3 godine zaraženost djece glistama je cak 80%.

Dječje gliste mogu se vidjeti prostim okom, a veličina im varira od par milimetara pa sve do nekoliko metara.

Zbog svoje aktivnosti i radoznalosti djeca uzrasta od 1,5 do 3 godine, mogu se inficirati na svakom koraku, oni sve pipaju i stavljaju u usta. Neprestano treba nadzirati dijete, jer uzima u usta svakojake predmete. To se događa uvijek i svuda :

• u šetnji,
• u dječjem vrtiću,
• prilikom kontakta sa prljavim predmetima (obuća, pod, igračke),
• na ulici (igrajući se u pijesku, zemlji),
• pri kontaktu sa životinjama,
• putem zraka – ako se dijete nalazi u prostoriji gdje se protresa i mijenja posteljina
• u stanu – najčešće igrajući se na podu

Na takav način jaja i larve glisti ulaze u organizam djeteta.

Jaja ili larve glisti su mikroskopske veličine i vrlo su otporni na različite utjecaje, mogu dugo opstati izvan organizma (u zemlji, na površini predmeta ili prehrambenim proizvodima, posteljini, koži). Kada se nađu u ustima djeteta, prolaze gutanjem sa hranom u želudac gdje se aktiviraju pod djelovanjem kisele sredine, što su najpovoljniji uvjeti za njihov razvoj.

Najčešće gliste djece su:

Mala dječja glista - Enterobius vermicularis

Velika dječja glista – Ascaris lumbricoides

Crv vlašnjak – Trichuris trichura

Mala dječja glista - najčešći parazit u djece  

Enterobius vermicularis, poznat još pod nazivom i bijela glistica, mala je dječja glista koja izgleda poput bijelog končića (slika br.1). Često se javlja kod djece i očituje se karakterističnim simptomom - jakim svrbežom u području anusa. Enterobijaza (zaraza malom dječjom glistom) je raširena u cijelom svijetu bez obzira na klimatske i socioekonomske prilike. Infestacija je osobito česta u većim dječjim kolektivima kao što su dječji vrtići i škole, gdje osim djece mogu biti zaražene i osobe koje s njima borave.
Odrasli crvi žive u crijevima čovjeka. Ženke koje nose jajašca spuštaju se prema anusu. Kroz njega izlaze uglavnom noću, nekoliko sati nakon što je dijete usnulo, i polažu svoja jajašca na kožu (slika br. 2). Jaja se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva jak svrbež. Ženke nakon toga ugibaju. Čovjek se zarazi ako proguta takva jajašca, a u tankom crijevu će se iz njih razviti ličinke. Razvijene ličinke postaju invazivne za 4 dana. Životni ciklus gliste odvija se unutar čovjeka kroz narednih 2 do 6 tjedana.

Slika br.1 - odrasle gliste                                                   slika br. 2 – jajašca pod mikroskopom

Djeca se često mogu i sama ponovno zaraziti prijenosom jajašaca ispod noktiju ili preko onečišćenih prstiju koje nakon češanja stavljaju u usta 8slika br. 3 i 4). Moguć je prijenos i preko onečišćenih predmeta na kojima se jajašca nalaze kao što su donje rublje, pidžame ili posteljina. Rastresanjem posteljine jajašca mogu ostati lebdjeti u zraku pa do zaraze može doći čak i udisanjem takvih jajašaca. Jaja na sobnoj temperaturi mogu preživjeti i do dva tjedna, zbog čega je zaraza česta i kod ostalih članova obitelji i kolektiva (vrtić, škola).

Zaraza je uglavnom praćena blažim simptomima. Glavni simptom je jak svrbež u području oko anusa, koji je posebno jak noću kada ženka polaže jaja. Kod djece se to povezuje i sa nemirnim spavanjem i pojačanom razdražljivošću. Zbog intenzivnog češanja, u perianalnom području mogu nastati i ranice koje predstavljaju mogućnost za nastanak neke sekundarne infekcije.

slika br.3

sika.br.4

Dijagnoza i liječenje enterobijaze  

Dijagnostička metoda koja se koristi za dokazivanje Enterobiusa je uzimanje perianalnog otiska po Grahamu. Otisak se uzima običnom ljepljivom trakom (selotejp) koja je zalijepljena za predmetno stakalce. Ljepljiva traka se treba odlijepiti sa stakalca i nalijepiti preko perianalnih nabora uz blago pritiskanje kako bi se jajašca zalijepila za traku. Nakon toga traka se skine sa kože i ponovno zalijepi preko stakalca koje se stavi u ambalažu i dostavi u laboratorij tijekom 24 sata. Posebno je važno da se otisak uzima ujutro nakon ustajanja, ali svakako prije pranja ili kupanja kako se jajašca ne bi uklonila. Otisak je potrebno uzimati 3 do 5 dana za redom. Rezultati pretraga dostupni su već za 24 sata.

Kod liječenja je važno terapijom obuhvatiti sve članove obitelji koji su zaraženi ili sve zaražene osobe u jednoj grupi kako ne bi došlo do ponovne zaraze za nekoliko dana. Nakon liječenja potrebno je prokuhati sve rublje i posteljinu i detaljno očistiti prostorije da do ponovne infekcije ne bi došlo zbog jajašaca iz okoline.

Uz liječenje je vrlo važno djelovati preventivno kako do zaraze ne bi ni došlo. To ponekad može biti teško, posebno kod boravka djece u većim kolektivima kao što su dječji vrtići i škole. Stoga je prije svega potrebno voditi računa o osobnim higijenskim navikama djeteta, a sve prostorije se također moraju redovito i kvalitetno održavati čistima.

Velika dječja glista  

Infestacija velikom dječjom glistom je isto česta crijevna infestacija, pogotovo kod djece.
Ascaris lumbricoides ili velika dječja glista najveći je valjkasti crv koji parazitira u čovjekovom crijevu   (slika br.5). Odrasli crv nastanjuje tanko crijevo, a ženka polaže jaja koja stolicom izlaze van. Ženka dnevno može proizvesti i preko 200 000 jaja. Jaja sazrijevaju u vanjskoj sredini pod povoljnim uvjetima (zemlja, vlaga, toplina). Čovjek se zarazi kad proguta zrela jajašca, iz kojih će se u crijevima razviti ličinke. Crv nakon infestacije putuje kroz krv i jednim dijelom puta prolazi kroz pluća pa može doći do nastanka pneumonije.

Infestacija ide preko nečistih ruku ili neoprane hrane (povrća i voća) koji su bili u dodiru za zaraženom zemljom. Zaraza se često javlja bez nekih posebnih simptoma. Od tegoba se uglavnom javljaju respiratorni simptomi koji mogu biti praćeni blago povišenom tjelesnom temperaturom, a teže infestacije mogu uzrokovati neodređene bolove u trbuhu i mučninu. Ako je infestacija izrazito teška, može doći i do začepljenja lumena crijeva, no takve se kliničke slike viđaju izuzetno rijetko.

Jajašca Askarisa lako se pronalaze u stolici kod nativnog pregleda što olakšava dijagnozu. U stolici se mogu naći ili crvi ili jaja. Za indirektnu dijagnozu mogu se koristiti i imunološki testovi, ali oni nisu specifični pa su nepouzdani i rijetko se koriste.

slika br.5

Crv vlašnjak  

Trichuris trichiura, poznatiji kao crv vlašnjak, jest nametnik karakteristična izgleda koji također živi u crijevu čovjeka. Ženka u crijevu polaže jaja koja stolicom izlaze van iz tijela te vani na toplom sazrijevaju, nakon čega postaju zarazna. Čovjek se zarazi kada proguta takva zrela jajašca.

Infestacija također nastaje preko ruku ili hrane koja je zagađena zemljom sa jajašcima. Iako je trihurioza (zaraza crvom vlašnjakom) raširena u cijelom svijetu, češće se javlja u tropskim područjima zbog lošije higijene i boljih klimatskih uvjeta za sazrijevanje jajašaca. Infestacija je najčešća kod djece između 5 i 15 godina, a simptomi su uglavnom blagi ili zaraza prolazi bez simptoma (premda ponekad nastaju upalne promjene na sluznici crijeva). Kod zaraze sa većim brojem uzročnika i kod mlađe djece mogu se javiti kronični sluzavo-krvavi proljevi, a može se uočiti i blaža anemija.

Za dijagnosticiranje ovog parazite koristi se nativni pregled stolice u kojoj se pronađu jaja karakterističnog izgleda.

Zaključak  

Kod zaraze s bilo kojom dječjom glistom važno je javiti se liječniku i provesti odgovarajuću terapiju lijekovima. Terapijom se trebaju obuhvatiti i članovi obitelji koji su u stalnom kontaktu sa zaraženim djetetom. Zbog čestih "epidemija" ovih parazitskih bolesti po vrtićima i školama, ponekad zarazu nije moguće izbjeći. Ipak, osnovno pravilo u borbi protiv svih vrsta infekcija, pa tako i infestacije dječjim glistama, jest osobna higijena, posebice PRANJE RUKU! (slika 6,7.)

Preventivnim djelovanjem i pravilnim zdravstvenim odgojem djece puno se može učiniti u sprječavanju širenja ovakvih zaraza.

slika br.6                                                                     slika br.7