Prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost (debljinu) definiramo kao abnormalno nakupljanje masnih naslaga koje mogu narušiti ljudsko zdravlje. Dijagnoza prekomjerne tjelesne težine i pretilosti postavlja se mjerenjem težine i visine ljudi te izračunavanjem indeksa tjelesne mase (BMI). Kategorizacija se za definiranje pretilosti temeljena na BMI razlikuje ovisno o dobi i spolu, a govorimo li o odraslim osobama, prekomjernom tjelesnom težinom smatramo kada je BMI veći ili jednak 25 dok debljina nastupa kada je BMI veći ili jednak 30.

Temeljni su uzroci debljine neravnoteža unesenih i potrošenih kalorija, tj. debljina nastaje kada se u tijelo unosi više kalorija nego što ga ono troši (kalorijski suficit). Debljina u današnje vrijeme predstavlja veliki javnozdravstveni problem i možemo reći kako živimo u vremenu epidemije debljine koja je uzrokovana interakcijom vanjskih sila iz društva i gena pri čemu dominira utjecaj društva. Debljina je bolest stila života, odnosno bolest suvremene civilizacije koju karakterizira smanjena tjelesna aktivnost, manje sna, promjena prehrane (povećanje unosa energije hranom). Suvremeni način života uzrokuje nesklad između unosa i potrošnje energije koji ukoliko postane konstantan, uzrokuje suvišak unosa energije koji je odgovaran za epidemiju debljine. Debljina je u više od 95% bolesnika uzrokovana upravo nezdravim, suvremenim načinom života dok je oko 5% bolesnika ona posljedica genetskih, endokrinih ili metaboličkih bolesti.

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost su glavni čimbenici rizika za niz kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti kao što su bolesti srca i moždani udar, koji su vodeći uzroci smrti diljem svijeta. Osim toga, debljina je usko povezana i sa nastankom dijabetesa, ali i s njim povezanih stanja poput sljepoće te amputacije udova. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost mogu dovesti do poremećaja mišićno-koštanog sustava, ali i do nekih vrsta raka poput raka dojke, bubrega, prostate, debelog crijeva.

Debljina kao i s njom povezane nezarazne bolesti, uglavnom se mogu spriječiti i kontrolirati. Na individualnoj razini, uz malo truda, svaki bi čovjek mogao spriječiti razvoj pretilosti na način da ograniči svoj energetski unos iz ukupnih masti i šećera te poveća unos voća, povrća, cjelovitih žitarica te da se bavi redovitom tjelesnom aktivnošću.

Obzirom da nije riječ samo o individualnoj pojavi, zaustavljanje pretilost neće nastupiti angažmanom pojedinca, nego je riječ o pojavi koja zahtijeva angažman šire populacije koja će za cilj imati stvoriti zdravo okruženje u kojemu ne prednjači debljina.