Šećerna bolest odnosno dijabetes kronična je bolest kod koje se u oboljelih nalazi povišena razina šećera u krvi posljedično skupini metaboličkih poremećaja. Prema patogenetskom procesu razlikujemo 3 vrste šećerne bolesti – dijabetes tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes (u trudnoći). Dijabetes melitus tip 1 autoimunog je podrijetla i karakterizira ga nemogućnost gušterače da adekvatno proizvede inzulin, a osobe koje boluju od ovog tipa dijabetesa inzulin moraju uzimati svakodnevno. Najčešće se javlja kod mlađih osoba, djece i adolescenata. Dijabetes melitus tip 2 dominantniji je oblik i obuhvaća preko 90% svih slučajeva dijabetesa i javlja se zbog inzulinske rezistencije, odnosno organizam ne iskorištava inzulin na učinkovit način. Razvija se u odrasloj dobi. Gestacijski je dijabetes karakterističan u trudnica, a može biti uzrokom komplikacija u trudnoći i uzrokom prevelike porođajne težine djeteta. Obično se nakon poroda razina glukoze u krvi stabilizira, međutim kod dijela žena ostaje povišen rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 nekad kasnije tijekom života.

Razlikujemo i pojam predijabetesa a ono označava nešto povišenu razinu glukoze u krvi, a često i glikoziliranog hemoglobina na gornjoj granici, međutim još uvijek bez dovoljno kriterija za dijagnozu samog dijabetesa. Ovo stanje može trajati i nekoliko godina prije razvitka i otkrivanja dijabetesa, a tijekom kojeg u organizmu već može postepeno doći do oštećivanja krvnih žila. Stoga je važno obratiti pozornost na rizične čimbenike koji nam mogu ukazivati na razvoj predijabetesa kao što su povišena tjelesna težina, hipertenzija, tjelesna neaktivnost, povišen HDL kolesterol i trigliceridi, pozitivna anamneza na vaskularne bolesti, sindrom policističnih jajnika i naravno pojava šećerne bolesti u bliskih srodnika.

Pojam "3P" odnosi se na tri ključna simptoma dijabetesa: poliuriju (učestalo mokrenje), polidipsiju (pojačana žeđ) i polifagiju (pojačani apetit). Ovi simptomi nastaju jer organizam pokušava ukloniti višak glukoze putem urina, što dovodi do dehidracije i potrebe za nadoknadom tekućine i energije. Bitno je naglasiti da neliječeni oboljeli imaju povećani rizik za nastanak brojnih oftalmoloških, nefroloških, neuroloških i dermatoloških komplikacija šećerne bolesti kao što su dijabetička retinopatija, nefropatija, polineuropatija te infekcije kože i ulkusi. Također je povećan rizik za nastanak srčanog i moždanog udara i zatajenja bubrega.

Za optimalno liječenje dijabetesa nije  dovoljna samo regulacija glikemije nego i rano otkrivanje komplikacija te uklanjanje rizičnih faktora. Uz farmakološki pristup (oralne hipoglikemike, inzulinska terapija) kod oboljelih je neophodno provesti edukaciju o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Šećerna bolest globalna je epidemija koja posljednjih godina rapidno raste. U Hrvatskoj je prema podatcima iz 2023. godine šećerna bolest bila 3. vodeći uzrok smrti sa udjelom 7.7%, a bilo je oko 395 000 registriranih oboljelih osoba. Pobolijevanje i smrtnost od komplikacija dijabetesa može se značajno smanjiti pravovremenim i kontinuiranim praćenjem oboljelih.

Svjetski dan šećerne bolesti obilježavamo 14. studenoga upravo kako bi se stavio naglasak na opasnost i proširenost ove bolesti i ujedno na sve ono na što svaki pojedinac može obratiti pozornost i tako utjecati na dobrobit vlastitog zdravlja.